Ljekarska komora je utvrdila Kodeks medicinske etike i deontologije kojim je propisano da je, osim redovne i definisane naknade za ljekarski rad, u obliku plate ili honorara, i zadovoljstva što je pomogao pacijentu, drugo sticanje materijalne ili bilo koje druge koristi iz njegovog ljekarskog rada, u suprotnosti sa Etičkim kodeksom. U Kodeksu medicinske etike, u koji je „Dan“ imao uvid, ističe se da je svako uslovljavanje zdravstvene usluge materijalnim koristima koje nijesu u skladu sa etičkim principima u suprotnosti sa Etičkim kodeksom. Iz Ljekarske komore ističu da se Kodeksom medicinske etike i deontologije utvrđuju etička načela u obavljanju profesionalnih dužnosti članova Ljekarske komore Crne Gore, s tim u vezi uređuju se i odnosi članova Komore prema pacijentima, kao i međusobni odnosi članova Komore.

– Zabranjena je zloupotreba zanimanja i položaja od strane ljekara. Ljekar ne smije da koristi ljekarski poziv ili položaj da bi sebi ili drugome pribavio nezakonit materijalni dobitak ili drugu pogodnost. Ljekar ne smije da koristi nazive koji mu nijesu zvanično dodijeljeni. Prilikom davanja ljekarskih potvrda, izvještaja i mišljenja, ljekar treba da postupa sa povećanom pažnjom i prema najboljem znanju. Davanje lažnih potvrda, izvještaja i mišljenja o ljekovima, medicinskim sredstvima, dijetetskim proizvodima, metodama liječenja ili stanju zdravlja pacijenta predstavlja grubu povredu načela medicinske etike. Nekritičko objavljivanje i propagiranje nedovoljno provjerenih dijagnostičkih, terapijskih i drugih metoda liječenja, kao i ljekova, etički je prekršaj. Ljekar je dužan da se suprotstavi nestručnim, neetičkim i nezakonitim postupcima ljekara u oblasti dijagnostike i liječenja i da o tome obavijesti nadležne organe i institucije. Načelo poštovanja autonomije i prava pacijenata, ljekar je dužan da poštuje prava, slobode, autonomiju i ljudsko dostojanstvo svakog pacijenta. U liječenju pacijenta ljekar postupa ekonomično i racionalno, izbjegavajući nepotrebne preglede i postupke, bez obzira ko snosi troškove liječenja pacijenta – navodi se u predloženom Etičkom kodeksu.

U kodeksu posebno naglašavaju da je dužnost ljekara da se istrajno zauzima za zdravu okolinu djece i posvećuje im posebnu brigu, naročito ako su fizički ili psihički bolesna.

– Ukoliko opazi zloupotrebu, mučenje, nedostatke ili pogrešno vaspitanje djeteta od strane njegove porodice ili staraoca i nepostupanje po ljekarskim savjetima, upozoriće nadležne institucije i prema svojim mogućnostima omogućiti zaštitu djeteta. Ljekar pedijatar, ljekar druge specijalnosti ili opšte prakse pregleda malo, predškolsko i školsko dijete u prisustvu roditelja, rodbine, staratelja, vaspitača ili školskog nastavnika – do uzrasta određenog zakonom. Posebnu brigu posvećuje fizički i psihički hendikepiranoj djeci, bilo da su hospitalizovana u specijalnim ustanovama, ili da se radi o djeci u sopstvenim porodicama – navode u Etičkom kodeksu.

D.B.

---

Liječenje ispred politike i vjere
U Etičkom kodeksu se ističe da politička, socijalna, nacionalna, vjerska ili rodna pripadnost ljekara ne smije nadvisiti ili ugroziti stručnu pripadnost, niti može biti uslov, osnov ili razlog za diskriminaciju prilikom napredovanja u struci, kao ni u međusobnim profesionalnim odnosima između ljekara.

– Ljekar mora biti svjestan da svaka lakomislena, nečasna, ponižavajuća i druga za ljekara neprimjerena radnja pogađa i druge ljekare i zdravstveno osoblje, kao i zdravstvo u cjelini. Ljekar ne smije izricati uvrede, klevete prema drugom ljekaru u prisustvu pacijenta, trećih lica ili laičke javnosti ili putem medija i društvenih mreža. Kritika stručnog rada je moguća samo u prisustvu ljekara, uključujući i kritikovanog. Ocjena mora biti objektivna i argumentovana, bez lične ostrašćenosti ili drugog subjektivizma – navode u Kodeksu.